Pozdrav “bok” karakterističan je za Zagreb i okolicu, a o tome kako je nastao postoji više teorija koje vam donosimo u nastavku teksta.

 

“Bok” datira iz vremena kada je Zagreb bio pod Austro – Ugarskom

 

Kao i izraz “purger”, “bok” je također iskrivljena verzija jednog njemačkog izraza, a popularizirali su ga građanski trgovci.

Iako se pozdrav “bok”, nakon osamostaljenja Hrvatske, iz Zagreba proširio i na ostale hrvatske regije, to ustvari nije pozdrav koji je nastao u hrvatskoj prijestolnici. Podrijetlo mu je puno duljeg vijeka – datira iz vremena kada je Zagreb bio pod Austro – Ugarskom.

Kako je Zagreb dugo bio unutar granica državne zajednice Austrije i Austro – Ugarske, tako su Austrijanci širili svoj govor u dijelovima Lijepe naše koji su bili “u njihovim rukama”.  Kroz upravu, vojne odrede, industriju, a gdjegdje i škole širio se njemački jezik.

 

 

Građanski trgovci afirmirali “bok”

 

Građanski trgovci obraćali su se klijentima austrijskim pozdravom “Mein Buecken”. No, ovo je bila zapravo iskrivljena verzija pozdrava koja se u Zagrebu izgovarala kao “majn bokn” ili “moj naklon”.

S vremenom su obje verzije pozdrava nastavile supostojati, pa se počinju pojavljivati i u skraćenom obliku ‘bokn’ ili ‘naklon’. Upravo je od ‘bokn’ nastao danas rašireni, tipično zagrebački pozdrav ‘bok’, s kratkim, a ponekad dvostrukim slovom o.

 

Miješanje “bok” s “bog” 

 

Poslijeratno razdoblje bilo je vrijeme kada su se često počeli koristiti i vjerski pozdravi, te se tako počela javljati verzija “bog” koja nema nikakve veze s “bok”.

Spominjanje Boga u pozdravu u Zagrebu se koristi najčešće kao rašireni odzdrav na rastanku “s Bogom”, kasnije i “zbogom”. Postoji i inačica “Bog daj” koja također nema veze s “bok”.

 

 

Kajkavska inačica pozdrava 

 

Prema drugoj teoriji “bok” je kajkavska inačica pozdrava “bog”. Kako kajkavski govor ponekad obezvučuje zvučne glasove na kraju riječi, tako je moguće da je riječ nastala na kajkavskom području, a zatim se iz zagrebačkog govora proširila na štokavske krajeve Središnje Hrvatske.

 

Zaključak 

 

Činjenica jest da se do nedavno u hrvatskom književnom jeziku dozvoljavala samo inačica “bog”, no kako većina stanovništva upotrebljava “bok”, tako je to utjecalo na standardni književni govor.

Danas su zato obje verzije pozdrava ispravne i jezično uvažene.

 

.