Znate li što je velocimetar? Jeste li barem čuli za njega? Ako ne znate, ne brinite, mi ćemo vam dati odgovor.

Velocimetar je uređaj koji je promijenio svijet i danas je gotovo nemoguće zamisliti život bez njega. A još važnije je to što ga je izumio Hrvat.

 

Velocimetar

Istarski znanstvenik, Josip Belušić, 1888. godine izmislio je uređaj koji je danas dio svake naprave koja se kreće.

Pokušajte zamisliti svijet danas bez brzinomjera. Taj uređaj nalazi se u svakom vozilu, plovilu ili zrakoplovu, a bez brzinomjera bi ta vozila bila neupotrebljiva jer ne bi znali kojom brzinom se kreću niti kada ćete stići negdje što je danas, kada je vrijeme novac, jednostavno nemoguće.

Prvo je službeno predstavljanje velocimetra bilo 1889. godine na Svjetskoj izložbi u Parizu, no vjerojatno je profesor Belušić svoje svjetsko čudo konstruirao još 1888.g., jer je tršćanska Naša sloga 7. veljače 1889. pisala o novom izumu uglednoga znanstvenika.Od tada je jedinstvena naprava pod imenom velocimetar kao patent zaštićena pri nadležnim tijelima Austro-Ugarske monarhije.

 

Preteča taksimetra i tahografa

Iste godine pariška vlast raspisala je natječaj za mjerenje usluge prijevoza gradskim kočijama kako bi se stalo na kraj sumnjama u poštenje kočijaša. Na natječaj je prijavljeno više od stotinu uređaja, no izum našeg znanstvenika sve je oduševio, te je 1890. godine odlučeno o njegovom prihvaćanju. Uređaj je osim mjerenja brzine kretanja precizno očitavao vrijeme polaska kočije, koliko puta i koliko dugo se kočija zaustavljala.

Pokušajte zamisliti kako bi danas taksi službe radile bez taksimetara ili kako bi bez tahografa kamiondžije dokazali koliko su kilometara odvozili i za koliko vremena. Upravo zbog toga se za velocimetar kaže da je i otac i majka modernih tahografa i taksimetara.

 

“Controlare automatico per vettura da nolo”

Brzinomjer, taksimetar i tahograf potječu iz jedne naprave – velocimetra, čiji je naziv kasnije promijenjen u “controlare automatico per vettura da nolo” odnosno “uređaj za nadzor vozila u najmu”. Pod tim imenom je Belušić prijavio svoj patent Državnom uredu za patente u Beču, jer je uređaj osim mjerenja brzine imao i druge mogućnosti. Radio je na električnu struju, mjerio je brzinu vozila, trajanje vožnje i stajanje vozila, broj prevezenih osoba te vrijeme ulaska i izlaska putnika.

Originalni patent čuva se u Državnom arhivu u Beču, a preslike originalnoga patenta nalaze se i na internetskim stranicama Patentnog ureda SAD-a. Kopija Belušićeva brzinomjera nalazi se u Muzeju policije u Zagrebu.

Mi u Radio taksi Zagrebu ponosni smo što je upravo Hrvat zaslužan za ovako važan izum koji je promijenio svijet, ali jednako tako smo mu i zahvalni jer bez njega taksi služba ne bi mogla funkcionirati ovako kako danas funkcionira.