Bliži nam se Valentinovo, te vam tim povodom donosimo 4 ljubavne priče s naših prostora.

Jesu li se priče koje vam donosimo u nastavku teksta doista dogodile ili su samo legende, procijenite sami. 😉

 

 

Najpoznatija zagrebačka ljubavna priča

 

Ljerka Šram, hrvatska glumica, a svojevremeno i jedna od najljepših hrvatskih glumica i Zagrepčanki općenito, svojom ljepotom osvojila je zagrebačkog književnika – Milivoja Dežmana.

Poznanstvo Ljerke i Milivoja potječe još od njihovog najranijeg djetinjstva. Ljerka je svoje djetinjstvo provela u kući na spoju Mesničke i Streljačke, dok je Dežman živio u Mesničkoj.

Otac Ljerke Šram bio je ugledni odvjetnik i potpredsjednik Hrvatskog sabora, dok je Dežmanov otac bio poznati pjesnik i liječnik, zbog čega su se njihovi roditelji također družili.

Ljerkina ljepota osvojila je Dežmana koji je, prema riječima zagrebačkog kroničara Zvonimira Milčeca, odlučio: “Ova ili nikoja!”.

Tek uoči odlaska na studij u Graz, smogao je snage reći svoje istinske osjećaje, a od Ljerke je dobio obećanje da će ga čekati. Za vrijeme njegova studija, razmjenjivali su pisma, no jednog su dana Ljerkina pisma prestala dolaziti. Dežman je shvatio razlog tome kada je od majke dobio plakat s otvaranja hrvatskog teatra. Na plakatu je ispred imena Ljerke Šram pisalo “gđa”. Po dolasku u Zagreb, Dežman je saznao da je Ljerkino srce osvojio Aleksandar Isaković, bankovni činovnik.

Zbog pronevjere u Prvoj hrvatskoj štedionici, Isaković je nestao iz Zagreba, te je Dežman objeručke prihvatio ostavljenu Ljerku i njezinog sina iz propalog braka.

Dežman je uvijek otvoreno volio Ljerku Šram, no od nje je uglavnom dobivao poštovanje i zahvalnost, te se i dan danas pouzdano ne može reći je li njihova ljubav bila samo platonska. Iako su živjeli skupa, u brak nikada nisu stupili.

Nakon nekog vremena, Ljerka je teško oboljela što je potaknulo Milivoja da iskoristi svoj ugled predsjednika uvaženog dnevnog lista “Obzor” i pokrene gradnju Bolnice za plućne bolesti Brestovac. Nesretna Ljerka svoj kraj je dočekala upravo u ovoj bolnici, a prema priči, umrla je upravo na Dežmanovim rukama.

 

Veronika Desinićka

 

Jedna od najljepših hrvatskih legendi svakako je ona o Veroniki Desinićkoj koja je nastala još u 15. stoljeću, a vezana je za glasoviti Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju i susjedni Desinić. Riječ je o nesretnoj ljubavi između grofa i siromašne djevojke koja, naravno, završava tragično.

Legenda kaže kako je sin grofa Hermana Celjskog – Fridrik često boravio u očevom Velikom Taboru. Prilikom obilazaka velikog imanja naišao je tako i u susjedno selo Desinić gdje je ugledao pravu seosku ljepoticu Veroniku. Isti tren se između njih rodila ljubav na prvi pogled koju mladi grof nije mogao zatomiti.

Ljubav prema Veroniki mu je toliko pomutila um da se odlučio riješiti svoje supruge Elizabete s kojom je bio u braku osam godina. Ubio ju je 1422. godine i dvije godine kasnije oženio se Veronikom. Užasnuti otac Herman odlučio je kazniti svoga sina zbog takvog postupka, te je zatražio presudu od svoga zeta ugarsko-hrvatskog kralja Zigmunda.

Kralj je mladog Fridrika osudio na smrt. Međutim, kako je Fridrikova sestra Barbara bila supruga kraljeva, inače poznata kao “crna kraljica”, založila se za svoga brata, pa ga je kralj pomilovao i izručio ocu u Celje.

Tu je mladi Fridrik ležao u tamnici punih pet godina daleko od svoje Veronike. Za to vrijeme stari Herman uhvatio je svoju snahu Veroniku i zatvorio je u gradu Ojstrici. Optužio ju je pred sudom u Celju da je vještica i da mu je sina zaludila čarolijama i navela da ubije svoju ženu kako bi se dočepala ugleda i bogatstva roda Celjskih.

Međutim, celjski sud nije prihvatio grofovu optužbu već ju je u pomanjkanju dokaza oslobodio. Bijesan zbog oslobađajuće presude, Herman je ponovo zatvorio Veroniku, ali ovaj puta u Velikom Taboru gdje su je njegovi ljudi udavili 1425. godine i zazidali između središnje kule i ulaznog dijela grada.

U hrvatskim krajevima Veronika je ostala poznata kao mlada i nesretna djevojka čiji duh i danas luta desinićkim krajem, a ponajviše starim Velikim Taborom kao vječnom grobnicom jedne nesretne ljubavi.

 

Hrvatski Romeo i Julija

 

U Kaštel Lukšiću, u drugoj polovici 17. stoljeća, živjele su dvije plemićke obitelji – Vitturi s kćerkom Dobrilom i Rušinić sa sinom Miljenkom. Lijepi mladić i nježna djevojka su se zaljubili, a obiteljska svađa njihovih očeva zbog feudalnih prava nad seoskim težacima prisilila ih je da skrivaju svoju ljubav i potajno se sastaju.

Roditelji su saznali za njihovu vezu te, iako su ih na više načina pokušali razdvojiti, vjenčanje je na kraju ipak održano. To nije mogao podnijeti Dobrilin otac koji je, obuzet mržnjom i osvetom večer nakon vjenčanja ispred svojeg dvorca u Kaštel Lukšiću, ubio svojeg zeta iz kubure.

Nekoliko mjeseci nakon kobnog događaja, Dobrila je od silne tuge izgubila razum, razboljela se i umrla. U mjestu se, osim njihova groba u crkvici sv. Ivana na Rušincu, nalazi i izvorni Dobrilin dvorac Vitturi te Miljenkov kaštel Rušinić.

 

I jedna ljubavna priča bez tragičnog završetka…

 

Legenda o Mariji Tereziji i barunu Trenku 

 

U poznatom dvorcu u centru Kutjeva, prema legendi, jedne večeri sastali su se carica Marija Terezija i barun Franjo Trenk.

Kako bi je zadivio, barun joj je otvarao i s njom isprobavao najbolja vina, a carica se zaljubila u njega. Nakon što su se opili, naredili su slugama da napuste podrum, te da ih zatvore unutra. Afrodizijačka svojstva vina toliko su ih opila da su se prepustili strastima i punih sedam dana nisu izlazili iz podruma.

Nakon što su podrumari ponovno ušli u podrum, otkrili su koliko butelja vina su barun i carica popili, ali su na zidu primijetili i 70 urezanih recki koje je par ostavio. Prema pričama mještana Kutjeva, svaki put kad bi vodili ljubav na zidu bi urezali po jednu recku i tako 70 puta u sedam dana.

Osim legendarnih recki na zidu, barun i carica ostavili su trag i na kamenom stolu smještenom uza zid. Na njemu su podrumari primijetili udubinu za koju je ženska posluga zaključila da ju je napravila vrela caričina stražnjica dok je vodila ljubav s Trenkom. Naime, žene iz dvorca vjerovale su kako je carica vatrena te kako svojom ljubavlju i strašću može otopiti čak i kamen.

 

Iako su ove priče (osim zadnje) imale tragičan završetak, mi vam želimo da vaše ljubavne priče bude sretne i traju do kraja života.

 

 

Sretno Valentinovo želi vam Radio Taksi Zagreb!